HP-ov glavni izvršni direktor Enrique Lores nedavno se pozabavio temom prakse tvrtke da pisače čini neupotrebljivima kada su napunjeni tintom treće strane. U intervjuu za televiziju CNBC, Lores je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti ugrađivanja virusa u spremnike s tintom trećih strana, koji bi zatim mogli zaraziti pisač i potencijalno se proširiti na mrežu. Ovo objašnjenje baca svjetlo na HP-ovu implementaciju Dynamic Security, sustava koji sprječava rad pisača ako su instalirani spremnici s tintom koji nisu HP-ovi.

Kao rezultat ove prakse, HP se suočio s pravnim izazovima, uključujući nedavnu tužbu kojom se tražila potvrda zajedničke tužbe. U tužbi se navodi da HP nije obavijestio kupce da ažuriranja firmvera izdana 2022. i 2023. mogu rezultirati blokiranjem spremnika s tintom koji nisu HP-ovi i neradom značajki pisača.

Kao odgovor na zabrinutost oko sigurnosnih implikacija hakiranih spremnika s tintom, stručnjaci su izrazili skepticizam u vezi s vjerojatnošću da se takvi napadi dogode u prirodi. Dan Goodin, viši urednik za sigurnost Ars Technice, izjavio je da nije svjestan bilo kakvih aktivnih napada koji bi mogli zaraziti pisače putem spremnika s tintom. Osim toga, stručnjaci za kibernetičku sigurnost s iskustvom u hakiranju ugrađenih uređaja također su bili skeptični u pogledu izvedivosti ove vrste napada.

Međutim, HP je svoju zabrinutost potkrijepio istraživanjem Bugcrowda, koje je otkrilo da čipovi mikrokontrolera spremnika s tintom, koji se koriste za komunikaciju s pisačem, potencijalno mogu biti prolaz za napade. Istraživač u programu Bugcrowd navodno je pronašao metodu za hakiranje pisača pomoću spremnika s tintom treće strane, dok nije mogao izvesti isti hak s HP-ovim spremnikom. To je izazvalo zabrinutost oko sigurnosti reprogramabilnih čipova koji se koriste u spremnicima s tintom trećih strana, a koji se mogu modificirati za ubacivanje zlonamjernog koda u pisač.

Unatoč HP-ovim nalazima, nema dokaza da se takvi hakiranja događaju u divljini. Međutim, HP je izrazio zabrinutost oko sigurnosti opskrbnih lanaca trećih proizvođača tinte, sugerirajući da reprogramabilna priroda njihovih čipova čini manje sigurnima u usporedbi s HP-ovim vlastitim opskrbnim lancem, koji ima ISO/IEC certifikat.

Nakon ovih razvoja događaja, očito je da je HP-ova upotreba dinamičke sigurnosti implementirana prije nego što je tvrtka mogla uvjerljivo pokazati legitiman sigurnosni rizik od spremnika s tintom trećih strana. Iako postoji priznavanje teorijske ranjivosti, stručnjaci za kibernetičku sigurnost vjeruju da su resursi i vještine potrebne za izvršenje takvog napada obično rezervirani za mete visokog profila, a ne za pojedinačne korisnike i tvrtke.

Zaključno, iako je HP-ova zabrinutost oko hakiranih spremnika s tintom potkrijepljena istraživanjem, praktičnost i vjerojatnost takvih napada ostaju neizvjesne. Dok se rasprava o sigurnosti pisača i korištenju spremnika s tintom nastavlja, od ključne je važnosti da tvrtke odvagnu svoj pristup zaštiti svojih proizvoda, istovremeno osiguravajući slobodu potrošača da odaberu alternative trećih strana.

Link na izvor